POVIJEST ŠKOLE
ŠKOLA U 19. STOLJEĆU
Iako o tome ne svjedoče pisani izvori iz usmene predaje saznajemo da se škola u Tuhlju oko 1836. godine nalazila u malenoj kapeli pokraj kapele Svetog Josipa nad Tuhljem. Bilježnik Varović bio je ujedno i učitelj. Kako je prostor bio poprilično skučen,oko 1840. kupljena je drvena zgrada u Pristavi,na mjestu gdje se danas nalazi gospodarski objekt obitelji Kroflin.
Budući da se broj učenika konstantno povećavao, zgrada je postala premala. Stoga je općina zgradu prodala te sagradila novu drvenu zgradu škole pored crkve. Svečano otvorenje bilo je 1847. godine. Prvi učitelj u novoj školi bio je Fabijan Milan, koji je uz stan i plaću imao i nešto zemlje. Nastavu su pohađali i djevojčice i dječaci, a nastava je bila poludnevna.Od godine 1876. počinje se voditi školska spomenica koja predstavlja najvažniji povijesni izvor za prošlost naše škole.
Iste godine se po prvi puta spominje broj učenika (344), a također i nastava izvan škole. Naime, učenici drugog i četvrtog razreda išli su na izlet na brdo Japicu. Drugi Razred obrađivao je temu šuma, a četvrti gradivo o Hrvatskom zagorju.
Školske godine 1920./1921. za upis je bilo rekordnih 1077 djece,ali nisu svi mogli polaziti školu zbog nedostatka prostora. Osim kroničnog nedostatka prostora,veliki problem predstavljale su epidemije bolesti «dobrac», griža i pjegavi tifus, koje su nemalokad znale odnositi i žrtve. Položaj učitelja počeo se poboljšavati, a 23.srpnja 1919. god. Ministarski savjet zaključio je da svi učitelji postaju državni činovnici.
Školske godine 1926. /1927. školski odbor odlučio je da se ukine škola u Pristavi, a škola u Tuhlju proširi u četverorazrednu. Odlukom Oblasnog odbora iz Zagreba 1928. nadograđene su još dvije učionice, a cijele zgrada je obnovljena.
Početkom tridesetih godina, budući da je bio velik broj učenika, nastava se odvijala u dvije smjene – prijepodne i poslijepodne.U to vrijeme u školi djeluje pomladak Crvenog križa
«Sokol», te pjevačko društvo «Naša Lipa». Za Majčin dan priređivana je priredba kojoj je prisustvovalo mnoštvo posjetitelja.
ŠKOLA U RAZDOBLJU 1945.-1990.
Godinu dana kasnije uz nastavu su formirane i slobodne aktivnosti u koje je bio uključen velik broj učenika. U peti razred je prvi put uveden strani jezik – njemački. Slijedeće školske godine nabavljena je lektira u vrijednosti od 30000 dinara. Osnovana je dječja knjižnica, a zanimljivo je da se za svaku posuđenu knjigu plaćalo 5din. Na taj način skupljeno je 5000din, iz kojih je nabavljena nova lektira.
Školske godine 1960./1961. uveden je novi nastavni predmet, domaćinstvo, no, problem je bio nedostatak adekvatnog prostora za rad. Godina dana kasnije školska radionica je opremljena, a i školsko igralište je dovršeno.
Stara školska zgrada bila je vrlo loša: krov je prokišnjavao,podovi i prozori bili su dotrajali, sanitarni čvor bio je u raspadanju, baš kao i školski namještaj. Zato je školske godine 1962/1963. nabavljen polovni namještaj iz Zagreba za sve učionice.
U školskoj godini 1965/1966. u školi su se za ispitivanje i provjeravanje znanja prvi puta primijenili testovi znanja.
Školske godine 1969./1970. dovršen je sanitarni čvor, te je počela izgradnja košarkaškog igrališta. Nabavljen je grafoskop, dva televizora, a škola je i napokon dobila telefon.
Rad škole u ovo vrijeme možda najbolje opisuje ocjena prosvjetnog savjetnika prof. Oreškovića, koji je konstatirao da su „uvjeti rada loši, a rezultati u odnosu na uvjete rada dobri“.
U školskoj godini 1978./1979. završeno je asfaltiranje igrališta,te je u lipnju 1979. škola priključena na vodovodnu mrežu.
Iste godine škola dobiva od republičkog odbora diplomu za estetsko uređenje odgojno-obrazovnih ustanova.
Na Dan škole 1982.god. svečano je otvorena nova školska zgrada. Iste godine direktorica škole postaje Mara Podjaveršek.
U školskoj godini 1989./1990., uz stogodišnjicu škole, počela je izgradnja centralnog grijanja koje je dovršeno slijedeće godine.
U rujnu 1991.god. škola pod svoje okrilje prima velik broj učenika prognanika iz cijele Hrvatske, čiji se broj kretao od 50 do 70. U školi je organizirano skupljanje potrebnih udžbenika i ostalog pribora za učenike.
U jesen te godine školu pohađaju i učenici izbjeglice iz BiH. Treba također spomenuti, da u ratno vrijeme u školi radi i određeni broj nastavnika koji su sklonište od ratom zahvaćenih prostora Hrvatske i BiH pronašli u Tuhlju.
U školskoj godini 1993./1994. asfaltirano je školsko dvorište. Uvodi se ranije učenje njemačkog jezika,te drugi strani jezik – engleski. Godine 1997. prvi put se u školi zapošljava stručni suradnik – pedagog na pola radnog vremena.
Godine 2005. ravnateljica škole postaje dotadašnja stručna suradnica, prof. Natalija Knezić-Medvedec. Od iste godine škola nosi UNICEF- ovu titulu škole bez nasilja. Školsku godinu 2006./2007. obilježilo je eksperimentalno uvođenje Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) u školu.
HNOS je donio veću povezanost i interakciju, potaknuo znatiželju i radost za istraživanjem, izradu projekata i prezentacija uz korištenje suvremene opreme kroz međusobnu komunikaciju i timski rad. Za potrebe održavanja nastave prema HNOS-u škola je početkom 2006. dobila nastavnu opremu u vrijednosti 50000kn.
Godine 2007. škola je dobila odobrenje za zapošljavanje stručnog suradnika defektologa, na pola radnog vremena. Školska godina 2007./2008. započela je polaganjem kamena temeljca za sportsku dvoranu, te početkom njene izgradnje.
U 2009. dvorana je završena, a njeno otvaranje i stavljanje u funkciju očekuje se vrlo skoro.
Knjižničar Davor Žažar, prof.